Čovjek stablo
Atmosfera filma je postapokaliptična.
Panorama razrušenog grada. Iz ruševina se pomalja kuća. U kuću ulazi čovjek i promatra ljude koji leže na posteljama. Vrte se u snu. U snovima se nižu slike općeg kaosa, borbi, pljački i umorstava. Pred kraj sna jedan čovjek propada u ponor. Padajući, iz njegovog tijela polako izranja stablo. Ljudi se bude i međusobno prepričavaju svoje snove. Shvate da su sanjali isti san.
Sljedeće jutro dvoje djece u igri krene skupljati kosti. U povratku kući nabasaju na izvrnuti trup broda. U njemu otkriju živo stablo koje pulsira toplim bojama. Približivši se stablu, prime viziju. Kada sretnu odrasle, prenesu im dobivenu viziju. Trebaju prikupiti što više kostiju ljudi i životinja i položiti ih pred stablo, kao i u njegovu krošnju. Odrasli povežu poruku sa zajedničkim snom i krenu polako skupljati kosti. Trpaju ih u vreće i nose prema čamcima spremnim za transport. Doplovivši do kostura broda, ljudi stanu unositi kosti, prinoseći ih stablu. Stablo počne rasti i pulsirati sve intenzivnijim bojama. Ljudi počnu polagati kosti podno stabla, ukopavaju ih u zemlju, vješaju ih na grane. Od tog trenutka, svi ljudi, životinje, biljke i stvari bivaju povezani razgranatim žilama. Iz stabla postupno izrastaju plodovi i u vrtlogu transformacija se preobražavaju u bića novog svijeta.