Rođen 1927. u Bileći, u Bosni i Hercegovini, umro 1998. u Krapinskim Toplicama. Studirao arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Karikature i stripove objavljivao od početka 1950-ih u listovima Jež, Kerempuh i Vjesnik. Osnivanjem Studija za crtani film Duga film 1950. Vukotić počinje svoj pionirski rad na crtanom filmu. Jedan je od najizrazitijih predstavnika Zagrebačke škole crtanog filma, čijem je stvaranju dao velik doprinos.
Debitira crtićem Kako se rodio Kićo (korežija s Josipom Sudarom, 1951) te radi kao glavni crtač i animator u filmu Začarani dvorac u Dudincima (režija Fadil Hadžić, 1952). Nakon animiranih reklama (1954 — 55), po osnivanju Studija za crtani film Zagreb filma, godine 1956. realizira prvi vlastiti projekt Nestašni robot. Slijede parodije westerna (Cowboy Jimmy, 1957), filma strave (Veliki strah, 1958), gangsterskog filma (Koncert za mašinsku pušku, 1958), filmovi znanstvene fantastike (Krava na mjesecu, 1959), crtane bajke (Čarobni zvuci, 1957; Abrakadabra, 1958), satira (Rep je ulaznica, 1959) i mnogi drugi. U tim djelima, surađujući s brojnim crtačima, animatorima i scenografima, postavlja temelje svoje osobite crtane morfologije, čiji se model sastoji od bijele ili akvarelno tonirane plohe po kojoj se razigrava plošan, dinamičan grafički ornament likova i dekora. Redukcija na osnovne izražajne elemente crtanog filma pomaže mu u formulaciji vlastitoga modernog jezika crtanog filma, pa Osvetnik i Koncert za mašinsku pušku još i danas vrijede za remek-djela u tom području. Prvim potpuno autorskim filmom Piccolo (1959) – kao crtač, animator, redatelj i scenarist – radikalizirao je koncept reducirane animacije stilizirana, plošna crteža i modernističkih elipsi, a u korespondenciji s modernim sadržajnim slojem. Crtežom i scenografijama njegovi su filmovi dio tzv. slikarske struje Zagrebačke škole crtanoga filma, koja je definirala njezino prvo, najpoznatije razdoblje.
Vukotić je za svoje filmove nagrađivan na festivalima u Oberhausenu, Bergamu, San Franciscu, Beogradu, Londonu, Cannesu, Melbourneu, Parizu, Milanu. Djelom Surogat (1961) postigao je najveći uspjeh u povijesti hrvatske kinematografije – nagradu Oscar za crtani film, prvu ikada dodijeljenu neameričkom animiranom filmu. Nakon 1961. okrenuo se filmskim eksperimentima: animirano-igrani kratki film Igra (1962) bio je nominiran za nagradu Oscar te nagrađen na festivalima u Cannesu i Oberhausenu. Sedamdesetih godina ostvaruje zapažene rezultate u cjelovečernjim igranim filmovima – Sedmi kontinent, Akcija stadion, Posjet iz svemira. Vukotić je realizirao i veći broj edukativno-informativnih filmova. Predavao je filmsku režiju na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju i bavio se teorijom animacije. Jedan je od osnivača Svjetskoga festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb (1972), u sklopu kojeg je 1994. ovjenčan nagradom za životno djelo. Dobitnik je i državne nagrade za životno djelo Vladimir Nazor te nagrade Grada Zagreba.
