Pavao Štalter

Rođen 1929. u Karancu kraj Osijeka. Diplomirao na Akademiji primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Iskustvo koje je stekao na studiju te radeći kao restaurator zacrtali su njegov poziv – scenografa i autora animiranih filmova. Istaknuo se osobito kao vrstan slikar pozadina radeći uglavnom za sve redatelje Zagrebačke škole crtanog filma.

Od 1958. godine počinje raditi u Studiju za crtani film Zagreb filma, kao scenograf, potom kao redatelj. Realizirao je scenografije za pedesetak filmova, a 1963. u korežiji sa Zlatkom Grgićem, prema vlastitom scenariju realizira animirani film Peti, za koji je primio više međunarodnih festivalskih priznanja. Slijede brojni filmovi u kojima potpisuje režiju, scenografiju i scenarij, koji su na svjetskim festivalima animiranog filma zapaženi i potvrđeni brojnim nagradama. Filmovima Maska crvene smrti (s B. Ranitovićem, 1969), Sedam plamenčića (1975) i Kuća br. 42 (1984) stekao je status jednog od prvaka Zagrebačke škole crtanoga filma i ključnoga predstavnika njezine struje tzv. animiranoga slikarstva.

Režirao je i filmove Kutije (1967), Scabies (s B. Ranitovićem, 1970), Duša (1971), Kubus (1972), Konj (1972), Love Story (sa Z. Bourekom, 1973), Ivica i Marica (1980), Usisač (s Leom Fabijanijem, 1980), Ogledalce (1986), Posljednja stanica (1988) te pet epizoda crtane serije Profesor Baltazar (1978). Njegov rad karakterizira jak kolorizam, majstorstvo u različitim tehnikama (kolaž, crtež, ulje na platnu) te elegičan ton i melankoličan ugođaj. Niz godina radio kao ilustrator udžbenika, knjiga za mlade i dječjih slikovnica. Dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1994. godine. Sa Zlatkom Bourekom supotpisujue autorstvo najnovijeg zajedničkog projekta Wiener Blut 2014.