Rođen 1919. u Perušiću, umro 2016. u Zagrebu. Polazio glumačku školu Branka Gavelle u Zagrebu. Prvi angažman dobio u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu 1940, potom se 1941. vratio u Zagreb i dobio angažman u Hrvatskom narodnom kazalištu. Poslije 2. svjetskog rata studirao je filmsku režiju u Pragu i Berlinu. Imenovan je prvim umjetničkim ravnateljem Jadran filma. Osnivač i prvi direktor Zagrebačke škole crtanog filma u Zagreb filmu 1952. godine i dugogodišnji predsjednik Društva filmskih radnika Hrvatske. Režirao je 20-ak dokumentarnih filmova (Plitvička jezera, 1956, nagrađen na festivalu u Berlinu; Turnir kandidata, 1959; Dugometražni Zagreb za slobodu, 1987; Mimara, 1991; Zvonici Like, 1992) te tri dugometražna igrana filma: Kameni horizonti (1953) spaja realizam tipičan za hrvatsku međuratnu književnost s neorealizmom i socijalističkim realizmom, Naši se putovi razilaze (1957) melodramska je priča o mladim ilegalcima iz ratnoga Zagreba, a njegov najuspjeliji film Pustolov pred vratima (1961) ekranizacija je drame M. Begovića, ostvarena u stilu akademskog esteticizma i dizajnirana dosljedno u duhu hrvatske moderne.