Rođen 1925. u Bečeju, u Vojvodini, umro 2010. u Rovinju. Studirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Filmsku karijeru započeo 1949. kao redatelj nastavnih filmova; za film temeljen na dječjim crtežima Prometni znaci – ulični junaci (1958), iz serije edukativnih crtanih filmova, dobio nagrade na festivalima u Puli, Veneciji i Mar del Plati. Od 1958. režirao pretežito dokumentarne filmove; najznačajniji su Kamera 300 (1958), o Miltonu Manakiju, pioniru filma na području Balkana, Pogreb Štefa Halačeka (1960), po motivima slikara naivaca, i Plameni cvijet (1962), o Ivi Loli Ribaru. Od 1959. češće režirao i animirane filmove: za lutkarski Srce u snijegu (1959) nagrađen je u Beogradu; godine 1960. priključio se Zagrebačkoj školi crtanoga filma kao redatelj koji je za projekte angažirao crtače i animatore. Istaknuo se filmovima Dva puža (1960), Sanjar (1961), Luda noga (1965), Tolerancija (1967, sa Z. Grgićem), Maska crvene smrti (1969, s P. Štalterom), Pozivnica i Putovanje (oba 1970), Vrata (1971, s N. Dragićem), Kameleon (1975), Kentaur (1977) i Slijepi Orfej (1980).
Od početka šezdesetih režirao crtane filmove za producente iz raznih središta bivše Jugoslavije šireći iskustva Zagrebačke škole crtanog filma. Radio je također i za inozemne producente (Njemačka, Poljska, Švicarska).
