Rođen 1909. u Zagrebu, umro 1996. u Zagrebu. Završio Trgovačku akademiju i Državnu glumačku školu u Zagrebu. Jedan od najistaknutijih pionira hrvatskog filma. Već prije Drugog svjetskog rata okušao se kao filmski glumac, asistent režije i filmski publicist, a od 1941. zaposlen je u Hrvatskom slikopisu, državnom filmskom poduzeću Nezavisne Države Hrvatske. Bio na čelu skupine autora koja je realizirala srednjometražni dokumentarni promidžbeni film Straža na Drini (1942), nagrađen na Venecijanskom festivalu. Producirao je i montirao igrani film Lisinski (1944) Oktavijana Miletića, na kojem je bio i suautor knjige snimanja. Povezan s partizanskim pokretom, nakon svršetka rata i uspostave komunističke vlasti, kao jedan od najiskusnijih hrvatskih filmaša, autor je drugog poslijeratnog hrvatskog cjelovečernjeg igranog filma Zastava (1949), prvog koji je režirao hrvatski sineast (prvi, Živjeće ovaj narod, iz 1947, režirao je gostujući srbijanski autor Nikola Popović). Poslije bunkerirane društveno-političke satire Ciguli miguli (1952, prvi put javno prikazan 1977) i slaba prijema narativno i žanrovski složenog partizanskog filma Opsada (1956) prestao se baviti igranom produkcijom.
Posvetio se dokumentarizmu režiravši 42 popularnoznanstvena filma o prirodi – mahom o planinskoj fauni i o jadranskom podmorju – dijelom i u okviru serije Mala čuda velike prirode (1971 — 74). Ističu se: Bjeloglavi sup, Posljednji zavičaj (1959), Priča o glavatici, Putovanje u nevidljivi svijet (1960), Između dviju modrina, Izgubljeni svjetovi, Lasica (1962), Ljeto medvjedića (1963), Lisica (1964), Jugoatlantik (1968), Puh (1977), Polje (1984). Dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo (1970).