Hrvatski filmski redatelj, scenarist i publicist (Štip, Makedonija, 24. VI. 1940.). Diplomirao je 1965. komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od početka 1960-ih djeluje kao filmski kritičar, od 1964. do umirovljenja 2005. urednik je filmskih emisija na Radio Zagrebu, odnosno Hrvatskom radiju. Dobitnik je Nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo (2021).
Kao redatelj debitirao je 1969. dokumentarnim filmom Ponude pod broj…, a plodnu djelatnost dokumentarista (i na televiziji) nastavio sve do početka 2000-ih, ostvarivši preko 250 dokumentarnih filmova i televizijskih dokumentarnih i obrazovnih filmova. Zaokupljen je aktualnom problematikom društveno obezvrijeđenih, napose djece, ratom upropaštenih i umjetnički darovitih ljudi kao i društvenim ritualima, a zbog izrazite društvenopolitičke kritičnosti četiri su mu filma (npr. Recital, 1972; Splendid Isolation, 1973) ostala neprikazana do 1990-ih. Slične su tematike i njegovi cjelovečernji igrani filmovi Godišnja doba (1979), Vlakom prema jugu (1981), film ceste Stela (1990) te Ispod crte (2003). Istaknuti filmski publicist, uredio je monografiju Golik (1997), a svoje je mnogobrojne članke i eseje probrao u knjigama Kao na filmu: ogledi 1968–2008 (2009), Prijateljsko uvjeravanje: 101 kritika i jedan apel (2012), Oči Mildred Pierce: ogledi iz kino-nostalgije (2015) i Do posljednjeg daha: hrvatski film – autori, djela, filmolozi (2019).
Važniji filmovi: Budnica (1971), Povratak (1974), Njegovateljica (1975), Prihvatna stanica (1977), Radni tjedan (1978), Treća smjena (1981), Na primjeru mog života (1984), Mariška band (1986), Poslije štrajka (1988), Viktorov let (1989), Na sporednom kolosijeku (1992), Zoran Šipoš i njegova Jasna (1992), Ana i njezina braća (1992), Suzanin osmijeh (1993), Moj brat Ante (1998), Moja susjeda Tanja (2006), Slavenka ili o boli (2013).
