Hrvatski književnik, filmski redatelj, scenarist i novinar (Bileća, BiH, 23. IV. 1922. – Zagreb, 3. I. 2011.). Diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1973. Bio je glavni urednik satiričnog časopisa Kerempuh (1946.–51., 1952.–53., 1956.), tjednika Vjesnik u srijedu (1953.–56.), Telegram (1960.–62.) i Oko (1973) te urednik kulturne rubrike Vjesnika (1956.–57.). Osnovao 1950. Kerempuhovo vedro kazalište (od 1951. Komedija), 1964. Satiričko kazalište Jazavac (danas Kerempuh), kojemu je bio i umjetnički direktor 1964.–84., te 1981. kazalište Vidra, a 1981.–82. bio je intendant zagrebačkoga HNK. Napisao je više od 50 komedija (najizvođeniji je suvremeni hrvatski komediograf), u kojima strukturama farse, vodvilja, situacijske komike, konverzacijske komedije i kazališta u kazalištu tematizira moralne postupke i odnose među naraštajima i spolovima (Dosadna komedija, 1952; Pet ludih sinova, 1954; Političko vjenčanje, 1968; Revolucija u dvorcu, 1970; Hitler u partizanima, 1974; Naručena komedija, 1974; Državni lopov, 1977; Češalj, 1981; Anđeli i vragovi, 2001. i dr.). Pisao je i prozna djela, npr. zbirku kozerija, basna i aforizama Ljudi i majmuni (1975), te satirične romane Crveni mozak (1997) i Konvertit (2000). Filmom se bavio od 1951., kada je osnovao prvu hrvatsku tvrtku za proizvodnju crtanih filmova Duga-film, 1961. režirao je svoj prvi igrani film, ratni triler Abeceda straha. Ukupno ih je režirao 17, a odlikuju se lakoćom pripovijedanja i profiliranja likova. Osim ratnih (Desant na Drvar, 1963) i povijesnih (Sarajevski atentat, 1968) filmova, zapažene su mu drame društveno-političke tematike: Službeni položaj (1964), Druga strana medalje (1965), Protest (1967) te Lov na jelene (1971), o povratniku iz inozemstva krivo optuženome za ratne zločine, i Novinar (1979), o slobodi govora i pojedinca u kontekstu odnosa u novinarskoj redakciji. Također je režirao prvu hrvatsku humorističnu televizijsku seriju Sedma sila (1966). Za Zagreb film je režirao dokumentarne filmove Hokus -pokus (1969), Jedan iz legende (1959), Karneval (1960), Poslijednja čerga (1958), Sarakačani (1960), Smijeh (1985), Tamo kod opasne rijeke (1957) i Zemlja s pet kontinenata (1961). Bavio se i slikarstvom (portreti, aktovi, istarski krajolici i vedute u ulju na platnu, akvarelu i pastelu). Dobio je Nagradu ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo (1984).
Fadil Hadžić
