Ernest Gregl

Hrvatski snimatelj i majstor specijalnih efekata (Nova Gradiška, 23. II. 1934. – Zagreb, 1. IX. 2021.). U Zagrebu je 1953. završio Kinematografsku školu (Kinematografski tehnikum) te studirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Od 1957. radio je kao snimatelj animiranih filmova u Zagreb filmu (npr. Dušana Vukotića i Nikole Kostelca), a 1958.–68. kao majstor specijalnih efekata (trik-majstor) i šef laboratorija u Dubrava filmu, odnosno Jadran filmu, potom 1972.–93. u Filmoteci 16 kao snimatelj element-filmova i obrazovnih filmova (npr. redatelja Radovana Ivančevića). Posebno se istaknuo kao autor filmskih špica (npr. Izbavitelj, Krsto Papić, 1976) te majstor specijalnih efekata (trikova) u više hrvatskih dugometražnih filmova (Skopje 63, 1964., Čovjek koga treba ubiti, 1979., oba u režiji Veljka Bulajića; Tajna Nikole Tesle, K. Papić, 1980). Poslije je bio snimatelj dugometražnih crtanih filmova Milana Blažekovića u produkciji Croatia filma (Čudesna šuma, 1986; Čarobnjakov šešir, 1990; Čudnovate zgode šegrta Hlapića, s Tomislavom Greglom, 1997). Izradio je cjelovit sustav za trik-snimanje Filmoteke 16 i Croatia filma. Kao filmski tehnolog i restaurator stalni suradnik Hrvatske kinoteke, istaknuo se u fotokemijskoj restauraciji hrvatske filmske baštine. Kao snimatelj ostvario je više od stotinu filmova. Dobio je Nagradu ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo (2001).