Zlatko Bourek

Hrvatski slikar, redatelj, animator, crtač, scenograf, kostimograf i ilustrator (Slavonska Požega, 4. IX. 1929. – Zagreb, 11. V. 2018.). Diplomirao je 1955. kiparstvo i posebnu obradbu metala na Akademiji primijenjenih umjetnost u Zagrebu. Izrađivao skulpture od kovine i tekstila; slikao i u glini oblikovao figurativne kompozicije s elementima groteske, ironije i humora stvarajući originalnu verziju fantastičnoga realizma. Na crtanom filmu isprva scenograf u filmovima Dušana Vukotića, Vatroslava Mimice i dr. Od 1961. samostalni je autor (redatelj, glavni crtač i scenograf, a najčešće i glavni animator), predstavnik slikarske struje Zagrebačke škole crtanog filma; zainteresiran najviše za folklor, književne teme i groteskni naturalizam. Mnoga (i međunarodna) priznanja dobiva za filmove I videl sem daljine meglene i kalne… (1964), prema Baladama Petrice Kerempuha Miroslava Krleže; Bećarac (1966), sa slavonskim folklornim motivima; Kapetan Arbanas Marko (1968), inspiriran narodnom pjesmom, Mačka (1971), prema Ezopovoj basni, Love Story (1973., u korežiji s Pavlom Štalterom, s kojim je 2014. realizirao i film Wiener Blut) i Ručak (1978). Jedan je od crtača scenografije u seriji Profesor Baltazar. Istaknuti je ilustrator i lutkarski redatelj. Redoviti član HAZU-a od 2010. Dobio je Nagradu ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo (2004).

Filmografija