Hrvatski filmski redatelj, scenarist i kritičar, teoretičar filma, književnik i prevoditelj (Postira na Braču, 15. IX. 1912. – Zagreb, 26. IV. 1986.). Diplomirao pravo s doktorskim rigorozom (1936) u Zagrebu. Filmske kritike i članke objavljivao je od 1950-ih u raznim časopisima (npr. Filmska revija). Bio je urednik u Telegramu i jedan od utemeljitelja studija montaže 1969. na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti (danas Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu), gdje je predavao do umirovljenja 1979. Dobitnik je Nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo (1979).
Od 1946. djeluje u kinematografiji kao dramaturg i redatelj u zagrebačkom Jadran filmu. Režirao je veći broj dokumentarnih filmova istaknute vrijednosti (Tunolovci, 1948; Ne spavaju svi noću, 1951; Jesen na otoku Braču, 1957; Mediteranski prozori, 1960). U dugometražnom igranom filmu Koncert (1954), prateći klavir koji mijenja vlasnike, kroz intimnu dramu pijanistice ocrtava panoramu povijesnih zbivanja u Zagrebu u rasponu 1914.–45. Film složene modernističke strukture bio je zapostavljen u doba nastanka, ali je doživio revalorizaciju 1970-ih, od kada ga kritika ubraja u vrhunska djela hrvatske kinematografije. Nakon drugoga, cenzuriranoga dugometražnog filma Pod sumnjom (1956., bosansko-hercegovačka produkcija) posvetio se pisanju o filmu, pedagoškomu radu i književnosti. Objavio je priručnik Scenarij – što i kako? (1960) te filmološke knjige Sjaj i bijeda filma (1966) i Sintaksa i poetika filma: teorija montaže (1980), prva opsežnija hrvatska teorijska djela s područja filmologije.
U književnosti se pojavljuje u drugoj polovici 1950-ih brojnim novelama te zapaženim modernističkim romanom egzistencijalističke tematike Kutija od ebanovine (1960), nakon kojega objavljuje romane Tmora (1967) i Tko će pokucati na moja vrata (1974), kriminalističke romane Biografija utopljenice (1962) i Obrasci mržnje (1964) te znanstvenofantastični, distopijski roman Utov dnevnik (1982); s tim romanom povezan ciklus znanstvenofantastičnih novela tiskao je u časopisu Sirius. Svoje je novele, mahom smještene u mediteranski milje, skupio u knjigama Lica otputovala, lica umrla (1963) i Gle, krasne li paprati (1973). Prevodio je s talijanskoga i engleskoga jezika.