Hrvatski povjesničar filma, filmski redatelj, scenarist i političar (Sombor, Srbija, 19. II. 1934. – Zagreb, 18. IX. 2011.). Diplomirao je pravo i kazališnu režiju u Zagrebu; magistrirao međunarodno pravo (Samoodređenje i odcjepljenje: pouke iz nastanka države Bangladeš, 1997). Sudionik Hrvatskog proljeća; od 1989. aktivno djeluje kao političar (jedan od osnivača Hrvatske socijalno-liberalne stranke). Bio je pomoćnik ministra kulture i prosvjete (1990–91) te saborski zastupnik u dvama mandatima (1992.–95; 2000.–03).
Filmsku djelatnost započeo je kao dramaturg u Zagreb filmu i Jadran filmu te savjetnik za repertoar u Croatia filmu. Režirao je šest dokumentarnih filmova, a izdvaja se etnografski Slamarke divojke (1971). Autor je prve cjelovite povijesti hrvatske kinematografije Između publike i države: povijest hrvatske kinematografije 1896–1980 (1984), napisanu sa stajališta nacionalne kinematografije, zbog čega je po objavi izazvala javne polemike i kontroverze. Dopunjeno i osuvremenjeno, konačno izdanje priredio je 1998. pod naslovom 101 godina filma u Hrvatskoj 1896–1997; pojednostavljenu je verziju objavio 2008. pod naslovom Hrvatska filmska povijest ukratko (1896-2006). Biografske eseje, uglavnom o hrvatskim filmskim redateljima, prikupio je u knjizi Dvanaest filmskih portreta (2006), a tiskana mu je i knjiga ranih članaka Distributer iz onih vremena (2019). Jedan je od pokretača časopisa Hrvatski filmski ljetopis i festivala Dani hrvatskog filma (1992). Kao vanjski suradnik predavao je povijest hrvatskog filma na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.