Rođen je 1922. u Čazmi, umro 2002. u Zagrebu. Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U tek osnovanom poduzeću za proizvodnju crtanih filmova Duga počeo se 1951. baviti animacijom, a 1954. s Nikolom Kostelcem realizirao je prvi hrvatski crtani film u boji Crvenkapica. Tijekom 1954. i 1955. glavni je crtač u grupi Dušana Vukotića i Kostelca, autora čuvene serije reklamnih filmova koja je bila stilska prekretnica u hrvatskoj animaciji i koja se smatra začetkom Zagrebačke škole crtanog filma. Uloga Marksa važna je u osnivanju Studija za crtani film Zagreb filma 1956; glavni je crtač prvog filma u sklopu Studija, Nestašnog robota Dušana Vukotića, a s potonjim stvara i filmove Cowboy Jimmy i Proljetni zvuci (1957), s Nikolom Kostelcem Na livadi (1957).
Potom se udružuje s redateljem Vatroslavom Mimicom, te realiziraju filmove bitne za prodor zagrebačke animacije u svijet: Samac i Happy End (1958), Kod fotografa, Inspektor se vraća kući, Jaje (1959), Malu kroniku (1962) i Tifusare (1963). Filmovi iz 1958. (zajedno s filmovima Dušana Vukotića i Nikole Kostelca) izazvali su međunarodnu pažnju na filmskom festivalu u Cannesu, poslije čega su kritičari Georges Sadoul i Andre Martin lansirali naziv Zagrebačka škola crtanog filma. Od 1960. Marks kao crtač, a Vladimir Jutriša kao animator zajedno stvaraju niz filmova: Metamorfoza (1964), Mrav dobra srca (1965), Muha (1966), Sizif (1967), Mala Sirena (1968), Pauk (1969), Ecce homo (1979), Mora (1977), Pogrebnik (1979), Opsesija (1983). Marks se u karijeri paralelno s animacijom uspješno bavio ilustracijom i grafičkim dizajnom, a pedesetih godina i novinskom karikaturom. Sudjelovao je u programskom vođenju zagrebačkog Svjetskog festivala animiranog filma Animafest od njegova početka. Dobitnik je niza značajnih nagrada na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima te Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor.
