1990. godine Zagreb je domaćin glazbenog festivala Eurovizija. Druga događanja te godine pak najavljuju korjenite političke promjene, poput Prvog općeg sabora Hrvatske demokratske zajednice u veljači 1990. godine u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, vraćanja glavnih protagonista Hrvatskog proljeća Mike Tripala i Savke Dabčević Kučar u politički život, organizacije izbora, te konstituiranja Sabora samostalne Hrvatske. Zagreb je prezentiran kao središte političkog otpora jednopartijskoj “nad-državi” kao i popularizacije Hrvatske demokratske zajednice kojom je predsjedavao Franjo Tuđman. Gradom kolaju pozivi za pristupanje dobrovoljnoj naoružanoj narodnoj zaštiti. Međunarodna zajednica sa skepsom prati događanja na području bivše Jugoslavije, a UN diže zid šutnje. Izbijanjem oružanih sukoba, prekida se internacionalni zračni promet u Zagrebu. Međutim, dok se u glavnom gradu vrlo lako osvajaju stožeri JNA, na ratištima Slavonije, Posavine, Like i Dalmatinskog zaleđa rat je sve krvaviji. Grad uskoro preplavljuju izbjeglice… Početkom 1992. godine međunarodna zajednica priznaje samostalnost hrvatske države, a UN-a osniva UNPROFOR (United Nations Protection Forces) na čelu s indijskim generalom Satishem Nambiarom, s ciljem održavanja mira na području Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Satish Nambiar sastaje se s hrvatskim generalima. Sa zagrebačkog željezničkog kolodvora UNPROFOR kreće na tzv. crte razdvajanja. Na Dan državnosti 1994. na Medvedgradu se podiže Oltar hrvatske domovine. Iste godine dodijeljene su i nagrade Gradske skupštine.

 

Scenarij: Hrvoje Hitrec

Trajanje: 61'